Projekat Menhetn

Diana IvanovaDiana Ivanova
Početnik
17
Projekat Menhetn

Projekat Menhetn (Manhattan Project) je kodno ime za program za rad na stvaranju nuklearnog oružja u Sjedinjenim Američkim Državama. Usvojio ga je američki predsednik Frenklin Delano Ruzvelt u avgustu 1942.

Istraživanja o vojnim primenama atomske energije ranije su sprovedena u američkim laboratorijama u Njujorku, Prinstonu, Berkliju i Čikagu. U decembru 1941. god Ruzvelt je odlučio da proširi i intenzivira rad na stvaranju atomske bombe pod pokroviteljstvom Odbora za istraživanje nacionalne odbrane, na čelu sa Vanivarom Bušom.

U leto 1942. godine, kao rezultat sporazuma sa britanskom vladom, američko vojno ministarstvo je dobilo zadatak da organizuje zajedničke aktivnosti stručnjaka obe zemlje na korišćenju nuklearne energije u vojne svrhe. U tu svrhu, 13. avgusta 1942. godine zvanično je osnovan Inženjerski okrug Menhetn Inženjerskog korpusa američke vojske i sve istraživačke grupe počele su da rade na planu koji je nazvan Projekat Menhetn.

General L. Groves je imenovan za administrativnog rukovodioca projekta, a profesor R. Openhajmer, koji je vodio superlaboratoriju za razvoj atomske bombe, koja se nalazi na platou Los Alamos u Novom Meksiku, imenovan je za naučnog direktora projekta.

U naučnom gradu Los Alamosu svi radovi, uglavnom vezani za probleme korišćenja nuklearne energije u vojne svrhe, odvijaju se u atmosferi apsolutne tajnosti. Stanovništvo Los Alamosa tokom perioda Manhattan projekta iznosilo je 6-9 hiljada ljudi. U rad je uključena međunarodna grupa fizičara (uključujući emigrante iz Nemačke i drugih evropskih zemalja), uključujući svetski poznate naučnike N. Bor, A. Kompton, E. Fermi, J. Frank, E. Lorens, H. Jurij, H. Bethe, E. Segre, J. Čedvik, Glen Siborg, R. Fajman, O. Vemberlane, J. Vigner, Leo Silard, S. Ulam, E. Teler, R. Peierls i drugi.

Intenzivni napori da se stvori atomska bomba u početku su bili opravdani potrebom da se prestigne Nemačka, koja je takođe radila na stvaranju nuklearnog oružja. Kada je poraz Nemačke postao neizbežan, rad je nastavljen u još većim razmerama na jačanju vojno-tehničke superiornosti SAD i izvođenju nuklearnog udara na Japan. Početkom aprila 1945. godine vođe Menhetn projekta predstavljaju izveštaj vojnom sekretaru H. Stimsonu o spremnosti atomskih bombi.

Namera američke vlade da upotrebi atomsku bombu protiv Japana izazvala je protivljenje mnogih naučnika uključenih u njeno stvaranje. Komisija, kojom je predsedavao J. Frenk, priprema peticiju upućenu predsedniku Sjedinjenih Država, u kojoj upozorava rukovodstvo zemlje na nestabilnost američkog nuklearnog monopola i preporučuje da se atomska bomba ne koristi u vojne svrhe.

Projekat Menhetn - atomska bomba
Fotografija: WikiImages / pixabay.com

Dana 16. jula 1945. godine, međutim, u pustinjskom regionu Novog Meksika, u blizini vazduhoplovne baze Alamogordo, napravljena je prva eksplozija nuklearnog uređaja. Američki predsednik H. Truman je, pribegavajući alegorijama, obavestio šefa sovjetske delegacije Josifa Staljina na Berlinskoj (Potsdamskoj) konferenciji 1945. godine. Ovo je bio početak „atomske diplomatije“ i 6. i 9. avgusta 1945.

SAD bacaju atomske bombe na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki. Prema mnogim naučnicima i političarima, upotreba nuklearnog oružja protiv japanskih gradova nije bila uzrokovana vojnom nuždom i imala je za cilj da demonstrira političku i vojnu hegemoniju Sjedinjenih Država u svetu. Atomsko bombardovanje je bilo jedno od prvih činova izbijanja Hladnog rata i trke u nuklearnom naoružanju.

U avgustu 1946. godine Zakon o atomskoj energiji stupa na snagu u Sjedinjenim Američkim Državama. U skladu sa njim, osnovana je civilna komisija za atomsku energiju, kojoj su 31.12.1946. predati svi dokumenti Menhetn projekta.

Pročitajte takođe o projektu Mandžurski kandidat i projektu Plavi zrak.

Facebook
Omiljeno
Twitter
Pinterest

Popularni članci danas