Ledeni čovek Eci

Iliana AngelovaIliana Angelova
Početnik
73
Ledeni čovek Eci

Ledeni čovek Eci je ime koje naučnici daju slučajno otkrivenom mumificiranom lešu čoveka koji je živeo pre 5.300 godina.

Smešten u glečeru na 3.200 metara nadmorske visine u alpskom regionu Joctal, koji se nalazi na granici između Italije i Austrije, Eci je proveo milenijume da bi ispričao kako su naši daleki preci živeli 3300. godine pre nove ere.

Najpre su turisti koji su našli, kao i policijske jedinice koje su oslobodile Ecija iz ledenog zagrljaja planine, zaključile da se radi o lešu mrtvog penjača, ali je analiza leša pokazala zapanjujući rezultat - mumija je datovana u period od 3365. do 3318. godine pre nove ere, što je čini najstarijim netaknutim telom predstavnika ljudske porodice. Automatski, Eci takođe postaje najproučavanija mumija na svetu.

Metode koje su korišćene za njegovo proučavanje postajale su sve sofisticiranije i uspele su da obnove sve važne trenutke nastanka, života i smrti najstarijeg čoveka koji je do danas u potpunosti sačuvan.

Šta nam Ecijeva mumija govori o sebi?

Prvi izveštaji pokazuju da je Eci bio visok oko 165 cm i težak 61 kg. U vreme smrti imao je oko 45 godina. Kada je otkrivena, mumija je bila teška 13.370, a led je pomogao da se očuva, a raspadanje do kojeg je ipak došlo bilo je prilično beznačajno. Ova činjenica omogućava razumevanje mnogih detalja o drevnom čoveku.

Kako je Eci umro

Lednik

Najinteresantnije pitanje. Prva pretpostavka je bila da ga je snažna oluja zahvatila u planinama i da je postao žrtva bele smrti. Ispitivanje sadržaja njegovog stomaka, međutim, brzo je odbacilo ovu hipotezu.

Bilo je kasno proleće ili rano leto, baš kada je vodeni gabar cvetao jarko žutim cvetovima u Alpima. Žuti polen se zalepio za Ecijevu hranu i završio u njegovom stomaku, gde je i otkriven. Tragovi drevne prašine su mikroskopski dokazi o godišnjem dobu u kojem ga je uhvatila smrt.

Na Ecijevom telu naučnici su takođe pronašli tragove drame koja se odigrala pre 5 hiljada godina. U levom ramenu mu se nalazi vrh strele. Rana bi bila fatalna čak i uz savremeni medicinski napredak.

Na rukama, zglobovima i grudnom košu konstatovane su i druge ogrebotine i razderotine, kao i traume od mogućeg udarca u glavu. Joci je umro od krvarenja, a strela mu je slomila lopaticu, oštetivši nerve i krvne sudove. Sve ovo ukazuje da je verovatno poginuo u borbi.

Ko je bio Eci, kako je živeo i odakle je došao

Kakav je bio Eci pre nego što je umro na Alpima? Visok sadržaj bakra i arsena u Ecijevoj kosi i u njegovoj sekiri sugeriše da je možda njegovo zanimanje bilo topljenje bakra. Stanje kostiju sugeriše da je živeo aktivnim životom, često na planinskim prevojima. Možda je bio pastir ili trgovac koji je nosio svoju robu.

Kako je bio u ozbiljnim godinama za vreme u kome je živeo, urađena je potpuna analiza njegovog zdravstvenog stanja. Istraživanje je dalo zanimljive rezultate - Eci je takođe bolovao od bolesti koje su i danas dobro poznate. Imao je oštećenje kostiju i verovatno je bio podvrgnut tretmanu sličnom kineskoj akupunkturi, o čemu svedoče tetovaže na telu postavljene na mestima delovanja.

Soj bakterije Helicobacter pilori pronađen u njegovom telu i danas se nalazi u severnoj Indiji.

Eci je bio prvi član ljudske populacije kome je dijagnostifikovana lajmska bolest.

Istrošenost zubne gleđi Ledenog čoveka ukazuje na to da je njegova hrana sadržavala puno ugljenih hidrata.

Analiza sadržaja želuca daje odgovor i na pitanje šta je kao poslednju hranu konzumirao pre smrti. Eci je jeo sušeno kozje meso, kao i meso jelena. Pored toga su bili prisutni korenje i voće. Postoje i tragovi pšenice, verovatno u vidu hleba. Pretpostavlja se da je to bila pšenica iz zimnce, jer se pšenica prikupljala rano u jesen.

Zanimljivo je i poreklo Ledenog čoveka Eci. Po zubnoj gleđi je ustanovljeno da je detinjstvo proveo u malom selu u blizini Bolcana, ali se kasnije preselio 50 kilometara na sever.

Njegovi preci su nesumnjivo Indoevropljani po majčinoj strani, kao i sam Eci. Njegova majka je, prema genetskim istraživanjima, bila rodom sa Tirolskih Alpa i živela je u maloj zatvorenoj populaciji, od koje danas nema živih potomaka.

Utvrđeno je da su Ecijevi preci po ocu bili farmeri koji su migrirali sa Bliskog istoka u Evropu 3.000 godina ranije. Verovatno je da je seoba naroda tokom bronzanog doba postala razlog zatvorene malobrojne ljudske populacije iz koje potiču Eci i njegovi preci.

Facebook
Omiljeno
Twitter
Pinterest